NaslovnaSvet oko nasZemljišteBioremedijacija zemljišta zagađenog naftom i naftnim derivatima

Bioremedijacija zemljišta zagađenog naftom i naftnim derivatima

4342
0
Vreme čitanja:4minuta

Nafta je tečna ili polučvrsta prirodna materija, koja se sastoji od smeše različitih ugljovodonika, sumpora, azota i kiseonikovih organskih jedinjenja, a u tragovima se mogu naći i teški metali. Razvojem industrije i sve većom upotrebom nafte dolazi do sve većeg zagađenja zemljišta. Svi tehnološki postupci same prerade nafte od njenog vađenja, transporta, obrade, kao i sama primena mogu izazvati ekološke katastrofe.

Nafta i njeni derivati mogu različito delovati na zemljište, u zavisnosti od njenih osobina, kao i od osobina zemljišta na koje je dospela. Ona ima manju viskoznost i gustinu i samim tim će se manje prostirati po zemljištu za razliku od naftnih derivata koji su gušći i viskozniji. Naravno, osobine zemljišta poput klime, flore i faune, značajno doprinose širenju nafte. Izlivanjem nafte na površinu zemljišta dolazi do narušavanja njegove strukture, zatvaranja pora i slepljivanja čestica zemljišta. Time se menja režim kretanja i količine kiseonika što izaziva izumiranje aerobnih organizama koji svojim uticajem razaraju pedološki sloj. Nafta koja se izlila na površinu zemljišta prolazi naniže kroz slojeve zemljišta i bočno pod dejstvom kapilarnih sila. Nakon dostizanja nivoa podzemnih voda, nafta se kreće u tri faze: kao gas iznad zagađene vode, kao čista faza i kao faza rastvorenih ugljovodonika.

                    Faze širenja nafte koja se razlila na zemljište (Dimkić i dr, 1999)

Toksično dejstvo imaju ugljovodonici koji čine naftu i njene derivate i u većoj koncentraciji mogu biti otrovni za sve organizme uključujući i ljude. Posebno značajni u pogledu toksičnosti su: hlorovani, aromatični i policiklični aromatični ugljovodonici. U poređenju sa ostalim naftnim ugljovodonicima, aromatični ugljovodonici imaju veću rastvorljivost u vodi i na taj način lako dospevaju do nezaštićenih površina životinja i biljaka, pri čemu ispoljavaju razarajuće dejstvo. Policiklični aromatični ugljovodonici ili poliareni su široko rasprostranjeni zagađivači životne sredine. Najtoksičniji policiklični aromatični ugljovodonik je benzo[a]piren.

Policiklični aromatični ugljovodonik 
Izvor: Emeldir

  Za uklanjanje nafte kao zagađujuće materije koriste se različite remedijacione tehnike. Remedijacija u životnoj sredini predstavlja meru za sanaciju postojećeg zagađenja u cilju snižavanja koncentracije zagađujućih materija do nivoa koji ne predstavlja opasnost po životnu sredinu. Kada je u pitanju zemljište uglavnom se koristi bioremedijacija.

Bioremedijacija je skup postupaka remedijacije uz primenu bioloških agensa. Predstavlja proces u kome se koriste nepatogeni mikroorganizmi za uklanjanje toksičnih supstanci do manje toksičnih intermedijera ili netoksičnih supstanci. Bioremedijacija obuhvata mikrobiološku degradaciju i detoksikaciju zemljišta od štetnih supstanci i zagađujućih materija kao što su: organski zagađivači, veštačka đubriva, teški metali i drugi toksični elementi. Obavlja se u ćelijama mikroorganizama koji resorbuju zagađujuću materiju pa u slučaju da poseduju odgovarajući enzim dolazi do razgradnje zagađujuće materije u metabolite. Ugljovodonici iz nafte služe kao izvor nutrijenata i energije za rast i razvoj mikroorganizama koji ih razgrađuju do naftenskih kiselina, alkohola, fenola, hidroperoksida, karbonilnih jedinjenja (aldehidi i ketoni), estara i na kraju do ugljen-dioksida i vode.

Prva i najvažnija prednost bioremedijacije je to što je prirodan proces koji se odvija spontano u prirodnim uslovima. Bioremedijacijom možemo ukloniti većinu prisutnog zagađenja kao što su ugljovodonici poreklom iz naftnih derivata, pesticidi, organski rastvarači i druge organske materije. Prednost se takođe ogleda u tome što najmanje narušava životnu sredinu. Predstavlja bezbednu tehnologiju, bez skladištenja otpada, jer samo transformiše toksičan u netoksičan oblik. Takođe je i ekonomski isplativa metoda. Osnovno ograničenje primene bioremedijacije je što se ne može primeniti na zemljište koje je zagađeno toksičnim supstancama koje nisu biorazgradive. Takođe se ne može upotrebiti ako imamo visoke koncentracije zagađujućih materija. Zbog toga što je bioremedijacija prirodan proces duži je vremenski period vršenja remedijacije što može predstavljati i ograničenje.

U sve savremenijem i razvijenijem svetu, količine nafte kao i zagađenje naftom je sve veće. Zemljište, koje predstavlja jedno od osnovnih delova životne sredine i koje je jedan od uslova za razvijanje života na planeti, sve više dolazi u dodir sa zagađujućim materijama, uključujući i naftu i njene derivate. Usled sve većeg nedostatka čistog zemljišta koje možemo koristiti, mora se vršiti prečišćavanje već zagađenog zemljišta. Upravo to prečišćavanje se vrši remedijacijom, odnosno bioremedijacijom. Cilj bioremedijacije je upravo ta mogućnost ponovnog korišćenja zemljišta koje je bilo zagađeno. Kako bismo postigli nove i bolje rezultate neophodno je stalno raditi na novim tehnikama i na usavršavanju bioremedijacije, jer samo tako možemo pružiti biljkama, ali i ostalom živom svetu, da se neometano razvijaju na svom tlu.

ODGOVORI

Molimo upišite komentar!
Molimo ovde upišite ime