NaslovnaEko kalendar22. septembar – Dan bez automobila

22. septembar – Dan bez automobila

3716
1
Vreme čitanja:3minuta

Sutra se probudite ranije i izaberite drugi vid transporta do posla – pridružite se Svetskom danu bez automobila!

Dan bez automobila (Car-Free Day) izabran je simbolično kao poslednji dan Evropske nedelje mobilnosti, a i u Srbiji smo imali priliku da vidimo akcije kojima se obeležava 22. septembar.

Gradovi učesnici Evropske nedelje mobilnosti mogu se prijaviti da budu deo Dana bez automobila i time se obavezuju da na samom kraju manifestacije, najbolje upravo 22. septembra, zatvore neke od svojih ulica za automobile i otvore ih pešacima, biciklistima, a u nekim slučajevima i vozilima javnog gradskog prevoza. 

Srpski gradovi i opštine koje u 2020. godini učestvuju u ovom danu su Aleksinac, Beograd, Blace, Čajetina, Gornji Milanovac, Kladovo, Kruševac, Mionica, Niš, Novi Pazar, Novi Sad, Opovo, Vrnjačka Banja, Osečina, Pirot, Sokobanja, Sombor, Užice, Veliko Gradište, Vlasotince, Vrbas i Šabac. Ukoliko živite u nekom od ovih naselja, nemojte se iznenaditi ako zateknete zatvorene ulice, već iskoristite priliku da prošetate njima.

Ali čemu uopšte služi Dan bez automobila?

Jedan od glavnih ciljeva obeležavanja ovog dana jeste podizanje svesti o mogućnosti upotrebe alternativnih vidova transporta. Ovo doprinosi održivosti transporta, pogotovo u gradskim sredinama, ali i smanjuje aerozagađenje. Naravno, direktna posledica ovih aktivnosti jeste podsticanje razmišljanja o tome koliki problem predstavlja automobilski prevoz, ali da li je to zaista potrebno?

Zar ne znamo svi već koliko su automobili loši po životnu sredinu?

Iznenadili biste se koliko ne znamo.

Svima nam je negde u glavi da je prekomerna upotreba automobila loša po naše zdravlje i životnu sredinu, isto kao što svi znamo da nije zdravo pušiti ili pojesti celu tortu sam kada ukućani nisu tu, ali na tome se naše znanje završava.

Većina problema koju nam donose automobili nije vidljiva, barem ne odmah, a i kada jeste, uvek će se naći neko da kaže da je u pitanju samo nedostatak vetra ili pak da postoje mnogo veći problemi za planetu od toga da li će se neko voziti do kuće kolima ili autobusom.

To što nešto nije najveći problem ne znači da nije značajan problem.

Štaviše, ako se malo zagledamo u brojeve, videćemo da je problem sa automobilima daleko od beznačajnog.

Prema izveštaju Republičkog zavoda za statistiku, u Srbiji je 2018. godine bilo registrovano tek nešto manje od dva miliona putničkih automobila, a naredne godine je prvi put registrovano oko 182 hiljade automobila. U prvom kvartalu 2020. godine ovom broju dodato je još preko 34 hiljade automobila, a u drugom nešto više od 35 hiljada. To nas dovodi do podatka da u drugoj polovini 2020. godine imamo najmanje 2 153 189 registrovanih putničkih automobila, mada je taj broj sigurno veći jer izveštaj za treći kvartal još uvek nije objavljen u trenutku pisanja teksta.

A sada, misaoni eksperiment:

Za početak želim da naglasim da mi nije cilj dobijanje preciznih podataka za naučni rad, već okvirnih podataka koji će mi pomoći da ilustrujem problem koji sebi pravimo na godišnjem nivou.

Recimo da Srbijom danas vozi 2 150 000 automobila, a da svaki od njih emituje količinu ugljen-dioksida karakterističnu za prosečno vozilo u Evropskoj uniji – 122,4 grama po pređenom kilometru. Znamo da prosečni automobili u EU i u Srbiji nisu podjednako efikasni, ali je zbog nedostatka podataka bolje imati približnu vrednost nego nikakvu.  

Ako potražimo podatak o tome koliko kilometara kolima pređe prosečan stanovnik Evropske unije na godišnjem nivou, doći ćemo do sledeće brojke: čak 11 879 kilometara! Naravno, to može biti mnogo više ili manje od razdaljine koju prelazi neko iz vaše porodice, ali je ideja iza upotrebe ovih podataka isključivo sticanje uvida u to koliko jedna država veličine Srbije može doprineti problemima sa kojima se naša planeta suočava.

Šta sada sve ovo znači kada je u pitanju naš doprinos?

Ovaj naš hipotetički prosečan Evropljanin u zemlji Srbiji godišnje doprinosi sa skoro 1 500 kilograma ugljen-dioksida samo svojim automobilskim transportom! Pomnožimo ovaj zaokruženi odgovor sa okvirnim brojem registrovanih automobila u Srbiji i dobićemo čak 3 225 000 tona ugljen-dioksida na godišnjem nivou.

Tri miliona dve stotine dvadeset pet hiljada tona. Iz jedne male zemlje. 

Šta taj broj znači? Možda neko od ovih poređenja pomogne:

Ne znam za vas, ali meni su ovi brojevi zabrinjavajući. Ne treba da zaboravimo, međutim, ni da se ovo odnosi samo na emisije ugljeničnih gasova. Mnogo života trpi posledice ljudskog transporta i kada ne posmatramo emisije – od slučajnog ubijanja životinja na putevima, preko potpune devastacije biljnog sveta, do respiratornih problema koji će pre ili kasnije stići i nas.

Hajde da se zapitamo da li je sve to neophodno i da li je ta kancelarija zaista toliko daleko. 

1 KOMENTAR

ODGOVORI

Molimo upišite komentar!
Molimo ovde upišite ime