NaslovnaŽivi svetDomaće autohtone rase svinja

Domaće autohtone rase svinja

10585
0
Vreme čitanja:4minuta

Kada sam pre četiri nedelje tekstom o autohtonim rasama goveda započeo serijal o domaćim životinjama, počeo sam da razmišljam koja životinja bi bila najprikladnija za zatvaranje pomenutog kratkog serijala. Ovce su veoma popularne za gajenje u Srbiji, a konji i magarci uživaju u simpatijama svih ljubitelja životinja. Međutim, opredelio sam se za domaću životinju po kojoj je naša zemlja nekada bila naširoko i nadaleko poznata. U poslednjem tekstu upoznajemo se sa domaćim autohtonim rasama svinja – moravkom, resavkom i naravno, mangulicom.

  • Moravka

Moravka je autohtona rasa svinja nastala u slivu reke Morave ukrštanjem krmača (ženke za priplod) stare domaće šumadinke sa nerastovima (mužjaci za priplod) engleske rase berkšir koja je u Srbiju uvožena tokom 19. veka. Rasa je nastala zbog potrebe da se poveća proizvodni kapacitet i dobije mesnatija rasa, ali i rasa koja ranije stasava od šumadinke.

Moravka je jednobojna, crna svinjska rasa. Često postoje velike razlike u izgledu između više jedinki, što najviše zavisi od uslova u kojima se svinje odgajaju. Svinje iz ekstenzivnog sistema gajenja imaju relativno dugačko i usko telo, dok jedinke iz sistema intenzivnijeg gajenja, koje se odlikuje lošijom ishranom, imaju zdepastija tela. Glava moravke je krupna, izdužena, klinastog oblika sa klempavim ušima. Vrat im je srednje dužine i relativno tanak. Leđa su prava ili blago konveksna. Ekstremiteti su im dugački, ali slabi sa tankim kostima.

Moravka (sajam poljoprivrede u Novom Sadu, 2019.)

Većina tek oprašenih prasadi imaju karakteristične crne čekinje, ali nije strano da se u leglu moravke nađu i  crno-bela ili crvena prasad, što ukazuje da ova rasa nije u potpunosti formirana. Odrasle jedinke su po pravilu potpuno crne, bez pega.

Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) u 2018. godini u Srbiji se nalazilo između 100 i 500 jedinki moravske rase svinja što je svrstava u kategoriju ugroženih rasa u našoj zemlji.

  • Resavka

Resavka ili vezičevska svinja predstavlja autohtonu rasu koja je nastala skoro u isto vreme kad i moravka. Nastala je nesistematskim ukrštanjem krmača šumadinke i mangulice sa nerastovima berkšira u području sliva reka Velike Morave, Mlave i Resave, kao i u istočnim brdovitim krajevima Srbije. Pretpostavlja se da je nastala slučajno, prilikom ukrštanja sa ciljem da se stvori moravka.

Resavka je pegava rasa svinje. Pege koje uvek poseduje mogu biti u nekoliko različitih boja – crvene, žute ili crne. Telo resavke srednje je dužine i poprilično široko što donekle zavisi od uslova gajenja. Glava im je duguljasta sa blago povijenim profilom njuške i klempavim ušima. Noge im se kreću od srednje dugačkih do kratkih.

Resavka (sajam poljoprivrede u Novom Sadu, 2019.)

Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) u 2018. godini u Srbiji se nalazilo između 100 i 200 jedinki resavke što je svrstava u kategoriju kritično ugroženih rasa u našoj zemlji.

  • Mangulica

Mangulica je najpoznatija domaća autohtona rasa svinja. Poreklo vodi iz 19. veka. Nastala je u na imanju Kiš Jeno u današnjoj Mađarskoj, ukrštanjem naše stare svinjske rase šumadinke sa mađarskim autohtonim rasama. Budući da je bila veoma skromnih zahteva i velike otpornosti na bolesti bila je popularna rasa u Mađarskoj i Vojvodini, a naročito u Sremu sve do polovine 20. veka.

Glava mangulice je srednje dugačka sa blago povijenim profilom njuške. Uši su im velike, klempave i padaju napred prekrivajući deo lica oko očiju. Leđna linija može biti ili prava ili blago konveksna. Kosti mangulice su jake, a muskulatura snažna.

Kovrdžave, dugačke čekinje koje prekrivaju celo telo glavna su odlika prepoznatljivosti mangulice. U zavisnosti od soja (bela, lastasta ili subotička mangulica) javljaju se sivo žućkaste, riđe ili crno-braon čekinje. Koža im je najčešće siva ili crna, ali kod nekih sojeva, kao npr. kod lastaste, može biti i svetlija. Na rođenju prasići imaju pruge koje se vrlo brzo gube. Prasići mangulice izgledom su veoma slične prasićima divljih svinja.

Mangulica (sajam poljoprivrede u Novom Sadu, 2019.)

Mangulica se danas može videti na prostorima Srbije, Mađarske, Austrije, Nemačke, Švajcarske, Rumunije, Češke i Slovačke. Međutim, osim u Mađarskoj, brojnost mangulica u ostalim zemljama nije na zavidnom nivou. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) u 2018. godini u Srbiji se nalazilo između 2000 i 4000 jedinki mangulice što je svrstava u kategoriju rasa pod rizikom u našoj zemlji.

Moravka, resavka i mangulica predstavljaju značajan genetski resurs naše zemlje, te zbog toga ne smemo dozvoliti da one iščeznu kao što se dogodilo sa mnogim drugim rasama domaćih životinja dok nismo obraćali dovoljno pažnje. Učimo, informišimo se i naposletku delujmo zajedno kako bismo učinili sve što možemo da sačuvamo sve autohtone rase domaćih životinja.

Literatura:

  1. Bogdanović V., Zaštita životne sredine i biodiverziteta u stočarstvu, Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd 2010.
  2. https://farmia.rs
  3. http://www.cepib.org.rs
  4. http://www.fao.org

ODGOVORI

Molimo upišite komentar!
Molimo ovde upišite ime