Ako ti jave: umro sam,
Miroslav Antić
ne veruj
to ne umem
Zelena, odnosno, prirodna sahrana je način brige o preminulima koji uzima u obzir životnu sredinu. Ovaj tip sahrane omogućava minimalnu štetnost po okolinu, pomažući očuvanje prirodnih resursa, smanjenje emisija ugljen-dioksida, zaštitu zdravlja radnika kao i obnavljanje i očuvanje okoline.
Zelena sahrana podrazumeva upotrebu netoksičnih i biorazgradivih materijala kao što su kovčezi, pokrovi i urne. Da bi se osiguralo da su propisi sahranjivanja urađeni po savremenim standardima ekologije, održivosti i zaštite životne sredine, osnovan je Savet za Zelene Sahrane koji je zadužen za izdavanje licenci širom sveta.
Prema Savetu za Zelene Sahrane, tradicionalan način sahranjivanja nije „pogrešan”. Ovo udruženje ne zalazi u religiju ili tradiciju, niti nameće svoj način sahranjivanja kao jedini ispravan, već prosto nudi da se ritual koji označava smrt, pretvori u fizičko stvaranje novog života. Time se poboljšava stanje životne sredine i umanjuje zagađenje zemljišta nastalo tečnostima (formadelhidom) koje koriste pogrebna preduzeća. Na primer, Studija Nacionalnog Instituta za Rak, objavljena 2009. godine pokazuje da zaposleni u pogrebnim preduzećima izloženi formaldehidu i drugim hemikalijama imaju veće šanse za oboljevanje od raka. Korišćenje zelenih metoda sahranjivanja bi umanjilo rizik oboljevanja od raka i leukemije za više stotina hiljada zaposlenih u pogrebnim udruženjima širom sveta.
A šta se trenutno dešava kad umremo?
Telo se balzamuje uz pomoć hemikalija, pakuje u hemijski obrađen sanduk, često i metalne konstrukcije, odvoji se od zemlje u koju ga zatrpaju i prekriju kamenom ili cementnim blokom. Preciznije, to je trenutni model groblja popularan u Srbiji. Ali, ovakav metod sahranjivanja zauzima mnogo prostora i stvara blokove prepune sivila. Trenutno Beograd ima deset gradskih grobalja na različitim opštinama čiji su kapaciteti uvek na ivici.
Međutim, postoji i alternativa, ukoliko smatrate da je trenutni princip sahranjivanja neadekvatan. Zamislite kada biste mogli da unesete život u Zemlju, nakon što umrete? A iz vaših ostataka bi moglo da izraste drvo.
Jedno od ovih rešenja je i Bios urna, u koju se polaže posmrtni pepeo, a onda uz pomoć supstrata i semena iz nje raste drvo. Sama urna je biorazgradiva, te je pogodna i za sadnju direktno u zemlju.
Time se groblja koja predstavljaju smrt pretvaraju vremenom u šumu punu života. Ova kompanija vrši dostavu i u Srbiju, te je rešenje otvoreno i za naše stanovništvo. Samo je pitanje želimo li da iza sebe ostavimo održiviji, zeleniji i lepši svet?
I kao što bi Mika Antić rekao:
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il’ trava?
Detaljnije o Bios urnama možete pogledati ovde: