NaslovnaŽivi svetBiodiverzitetSlepi miševi Beograda

Slepi miševi Beograda

4521
0
Vreme čitanja:4minuta

Slepi miševi, lat. Chiroptera, su jedini sisari koji aktivno lete. Love noću, a odmaraju se danju. Emituju ultrazvuk, a čulom sluha registruju eho, koji se odbija o čvrste objekte. Tako u mraku otkrivaju plen i orijentišu se. Većina slepih miševa, preko 80% vrsta, su male životinje, sa masom tela manjom od 27 grama. Telo im je prekriveno krznom, obično tamnim i jednobojnim.

Prednji ekstremiteti su evoluirali u krila – elastična kožna membrana nategnuta je između prstiju prednjih ekstremiteta, ramena, podlaktice, bokova tela, zadnjih ekstremiteta i repa. Na skraćenim prstima stopala su oštre kandže, kojima se snažno pridržavaju za svod, viseći naglavačke. Van perioda aktivnosti temperatura tela im se menja u zavisnosti od temperature sredine.

Neke vrste se već prvih jesenjih dana premeštaju u zimska skloništa gde, zbijeni u kolonije, provode zimski san. Za ponovno pokretanje životnih aktivnosti potrebno im je samo nekoliko desetina sekundi. Preko 70% svih vrsta slepih miševa hrani se isključivo insektima. Oni su važni regulatori brojnosti letećih insekata, jer jedan slepi miš može da pojede do 600 komaraca za jedan sat. Ostale vrste se hrane voćem, nektarom i polenom, mesom (manjim sisarima, vodozemcima i ribama), kao i krvlju (tri vrste koje žive u Latinskoj Americi). U Evropi se hrane isključivo insektima.

Šumska staništa su ključna za opstanak slepih miševa, jer mnoge vrste u stablima nalaze skloništa i formiraju velike kolonije u pećinama. Čovekoljubive vrste sreću se u ljudskim naseljima, gde ima pogodnih šupljina i neredovno upotrebljavanog prostora, poput tavana i podruma.

U Srbiji je do sad evidentirano 29 vrsta slepih miševa, od kojih 10 vrsta živi u pećinama, gde borave cele godine, 11 vrsta provodi zimu u pećinama, a ostali žive u dupljama stabala i ljudskim građevinama. U Beogradu, u zaštićenim zonama – Akademskom i Pionirskom parku, Banjičkoj šumi i Velikom ratnom ostrvu, prisutne su kolonije slepih miševa u dupljama stabala.

Patuljasti slepi mišić (Pipistrellus pygmaeus); Šumski slepi mišić (Pipistrellus nathusii); Obični slepi mišić (Pipistrellus pipistrellus)

Mužjak patuljastog slepog mišića uhvaćen na Velikom ratnom ostrvu, 10. oktobra 2008. Godine, prvi je dokazani primerak ove vrste u Srbiji.

Stanovnici Akademskog i Pionirskog parka su belorubi slepi mišić, srednji noćnik, šumski i obični slepi mišić. U Banjičkoj šumi prisutne su četiri vrste: obični, šumski i belorubi slepi mišić i srednji noćnik. Na Velikom ratnom ostrvu prisutno je osam vrsta: vodeni večernjak, veliki ponoćnjak, obični, šumski i patuljasti slepi mišić, belorubi slepi mišić, srednji i mali noćnik.

Love insekte tokom celog perioda aktivnosti. Stara šuplja stabla u Banjičkoj šumi koriste kao skloništa. Na Velikom ratnom ostrvu šumski slepi mišić je čest i brojan, skloništa nalazi u stablima. Obični slepi mišić je redak, lovi uz naselje sojenica, a skloništa nalazi u ljudskim objektima.

Belorubi slepi mišić (Pipistrellus kuhlii); Srednji noćnik (Nyctalus noctula); Planinski slepi mišić (Hypsugo savii)

Belorubi slepi mišić je najbrojnija vrsta u Banjičkoj šumi i na Velikom ratnom ostrvu. Lovi u zonama sa intezivnom rasvetom. Kao skloništa koristi pukotine zgrada, gde formira reproduktivne i zimujuće kolonije.

Srednji noćnik je karakterističan po tome što svoje duplje koristi i za formiranje zimujućih kolonija. Tokom celog perioda aktivnosti, beleženi su pojedinačni preleti i lovna aktivnost pripadnika ove vrste u Banjičkoj šumi i na Velikom ratnom ostrvu. Mužjaci zaposedaju duplje stabala gde formiraju hareme.

U neposrednom okruženju Banjičke šume prisutne su kolonije obe vrste, koje šumu koriste za lovnu aktivnost, dok skloništa imaju u zgradama u okolini. Na Velikom ratnom ostrvu veliki ponoćnjak kao skloništa koristi duplje stabala i ljudske objekte.

Vodeni večernjak lovi insekte iznad Galijaša i dunavskih tišaka. Kao skloništa koristi duplje drveća.

Mali noćnik karakteriše lovna aktivnost tokom perioda migracije i ova vrsta je u manjem broju stanovnik Velikog ratnog ostrva.

Veliki ponoćnjak (Eptesicus serotinus); Vodeni večernjak (Myotis daubentonii); Mali noćnik (Nyctalus leisleri)

Ugroženost i zaštita

Glavni faktori kojima čovek ugrožava opstanak slepih miševa su uznemiravanje paljenjem vatre, bukom, direktno ubijanje iz obesti i radi magijskih obreda, rušenjem starih građevina, trovanjem, hemijskim zagađenjem, krčenjem šuma i sečenjem starih šupljih stabala.

Zaštita staništa je ključna za očuvanje slepih miševa. Pećine, jame i stara rudnička okna slepi miševi koriste kao skloništa.

U našoj zemlji podzakonskim aktima slepi miševi su svrstani u strogo zaštićene vrste.

Nemojte hvatati slepe miševe – možete ih povrediti, a oni će se braniti ujedom. Ne fotografišite ih u skloništu – blic ih veoma uznemirava. Ne uznemiravajte ih dok se odmaraju ili love insekte. Ne grejte zimujuće slepe miševe – probudićete ih, a oni će nedugo zatim uginuti. Ako vam slepi miš uleti u sobu, prozor treba ostaviti otvoren ili ugasiti svetlo – izaći će sam napolje. Uletanje slepih miševa sprečićete postavljanjem zaštitnih mreža na prozore, koje će vas štititi i od uletanja insekata, za kojma slepi miševi ulaze. Ne plašite se slepih miševa, oni vas neće povrediti, niti naneti zlo. Ako je potrebno, prijavite vaš problem sa slepim miševima nadležnim službama.

ODGOVORI

Molimo upišite komentar!
Molimo ovde upišite ime