NaslovnaSvet oko nasŽivotna sredinaŠta smo naučili od naših ekobaka i ekodeka?

Šta smo naučili od naših ekobaka i ekodeka?

1514
2
Vreme čitanja:4minuta

U svetlu čišćenja planete i uvođenja novih, zdravijih trendova, stvoren je koncept „RRR” (Recycle, Reduce, Reuse) – Recikliraj, umanji, ponovo iskoristi.

I dok se u zapadnijim zemljama dovijaju različitih načina da uključe ove principe, naše mame, bake, deke i tate to već uveliko rade! Da li iz sentimentalnosti, ili iz proste štedljivosti, nije bitno. Oni su u svakom smislu posvećeni očuvanju životne sredine, samim tim što ne kupuju nove stvari (reduce) i dovijaju se različitih načina za korišćenje starih stvari (reuse).

Koji su to primeri dobre prakse koje naše mame, bake, teče i tetke primenjuju, i zašto su dobri?

1. U kutiji od eurokrema nikad nije eurokrem!

Reuse (Ponovno korišćenje) – jedna kutijica eurokrema se koristi dok etiketa ne požuti, ne sljušti se i dok se poklopac ne istanji i prestane da se kači za kutiju. U osnovi, šta je u kutiji je neizvesno, ali jedna stvar je sigurna – u njoj nije eurokrem. Najčešće se kao deca oduševimo što ćemo pojesti nešto slatko – kad ono, Mast! Ponovnim korišćenjem ovih kutijica se rasterećuje plastični otpad i umanjuje proizvodnja plastičnih kutijica za skladištenje hrane. Ukoliko bismo izbacili sve krem i sladoled kutijice iz moje kuće, morali bismo da kupimo minimum 20 novih. Isto važi i za tegle koje se upotrebljavaju za turšiju, ajvar i džem. A ako ih se nakupi previše, doniraju se poznanicima na pijaci. 🙂

2. Hrana se ne baca!

Reduce (smanji korišćenje): Mama kuva pasulj, biće za tri dana! Po istraživanju organizacije hrane i poljoprivrednih dobara Ujedinjenih Nacija, jedna trećina celokupnog fonda hrane bude izgubljeno i protraćeno u toku jedne godine. Ne u mojoj kući, i kućama mnogih mojih poznanika! „Pojedi to da ne ode Đavolu za dušu!” – možda bačena hrana ne ide đavolu, ali svakako ne ide tamo gde treba! Dobra navika naših mama, baka i deka je da se kupljena hrana mora pojesti, a ako je mi slučajno ne pojedemo do kraja, ostatak će pojesti naš pas uz svoju hranu (naravno, ukoliko njemu ne škodi). Ovime se smanjuje otpad hrane i stvaraju zdrave navike.

3. Ostavi to za unučiće!

Reuse (ponovno korišćenje): Moju trenutnu jaknu je nosila moja sestra iz Nemačke, pre toga ju je nosila ujna kad je bila mlada, a ona je tu jaknu nasledila od njene mame – baka Sonje. To je sve zahvaljujući baka Sonji, koja je godinama čuvala tu jaknu jer će možda poslužiti – a jeste poslužila valjano. Kroz ponovnu upotrebu odeće i tekstila, možemo izbeći zagađenje i uštedeti energiju potrebnu za proizvodnju nove odeće. Pored toga, odeća koja se ne može ponovo upotrebiti može da se prepravi u proizvode kao što su krpe. Rupa na posteljini? Ostavi to da brišemo cipele. 🙂

Pre i posle – u Engleskoj postoji trend „oživljavanja maminog ormana”, gde mlade devojke za maturu nose haljinu koju je nosila njihova mama. Kod nas se nose jakne, suknje, sakoi i bunde od naših baka i pra-baka. 🙂
Izvor: dailymail

4. Što da kupuješ kad već imaš!

Recycle&Reuse (recikliraj i ponovo iskoristi): Prilikom preseljenja u novi stan trebalo je kupiti dosta nameštaja. Krevet i orman smo poneli od kuće, ali ključna stvar koja nam nedostaju su police. Rekla sam mami da moramo da kupimo nove daske za police, na šta mi je ona rekla često ponovljenu rečenicu: Što kupuješ kad imaš! pritom mi je pokazala na sto koji nismo koristili godinama. Udruženje za zaštitu prašuma procenjuje da se godišnje iseče 3.5 – 7 miliona stabala godišnje samo iz prašuma! Nemoguće je proceniti ovaj broj na nivou planete, ali možete pretpostaviti da je to veliki broj drveća koji nestane za proizvodnju, između ostalog, polica! Superekolog – moja mama, se u svakom trenutku bori da se ovaj broj palih stabala umanji, time što se ormani pretvore u sto, a onda se sto pretvori u police. 🙂

5. Ako nemaš – napravi!

Da biste dobili jedne kineske vunene čarape utroši se energija za: proizvodnju vune, preradu vune, skladištenje vune, transport vune, mašine za štrikanje, transport čarapa do brodova (u Kini), transport od Kine do neke od primorskih zemalja, transport od brodova do nas, skladištenje robe u magacine, prodaja robe u prodavnici i na kraju – nas.
Da biste dobili čarape od vaše bake, mame, tetke (ali često teče i deke mada se to ne pominje) potrebna je energija za: proizvodnju vune, preradu vune, transport vune, skladištenje vune, prodaju vune i mnogo strpljenja i ljubavi. Drugi proizvod, čiji je glavni pokretač ljubav, je takođe kvalitetniji, dugotrajniji i – draži.

Ako vaše bake i mame ne umeju ili nemaju vremena za štrikanje – nije važno! Mnoge bake prodaju svoje rukotvorine na pijacama. Kupovinom tih proizvoda se takođe smanjuje naš ekološki otisak.
Izvor: deliciavita

Ako ste pronašli svoju baku, mamu, tetku, teču, tatu ili deku, ali i vas same u bilo kom od navedenih primera, javite nam! Takođe, ukoliko imate još primera navika koje primenjujete, koje vas čine superekolozima i zaštitarima životne sredine, podelite s nama! 🙂

2 KOMENTARI

    • Razumem! Mada ja kažem mami da baci sve što imamo da se ne skuplja, opet mi bude žao nekih stvari čak iz osnovne škole… jer mogu da se iskoriste… nekad. 🙂

ODGOVORI

Molimo upišite komentar!
Molimo ovde upišite ime