NaslovnaEko kalendar2. decembar – Dan sećanja na tragediju u Bopalu

2. decembar – Dan sećanja na tragediju u Bopalu

2226
0
Zgrada fabrike za proizvodnju pesticida, Bopal. Izvor: Newsweek.com
Vreme čitanja:3minuta

U noći između 2. i 3. decembra 1984. godine u Indiji, u glavnom gradu savezne države Madje Pradeš, Bopalu, dogodila se jedna od najvećih industrijskih katastrofa poznatih čovečanstvu.

S obzirom na to da se Bopal nalazi u centralnom delu Indije, okružen jezerom koje obezbeđuje velike količine vode, on je predstavljao odlično mesto multinacionalnoj kompaniji Junion karbajd (Union Carbide) za izgradnju fabrike pesticida Junion karbajd- Indija (Union Carbide-India)1969. godine. Fabrika sa radom počinje nešto kasnije, 1979.  godine i tada Indija prestaje da uvozi, a počinje da proizvodi metilizocijanat. Ova visoko toksična supstanca pripada grupi cijanida i koristi se za proizvodnju pesticida sevin. Njegova toksičnost ogleda se u tome što onemogućava ćelijama da se snabdevaju kiseonikom.

Negde oko 23 časa i 30 minuta te kobne noći radnici su osetili curenje, a oči su počele da im suze i da ih peku. Dogodilo se to da je voda prodrla u rezervoar br. 610 u kojem se nalazio metilizocijanat (MIC) usled čega je došlo do opasne hemijske reakcije. Alarmni sistemi u fabrici nisu se uključili satima i nisu preduzete adekvatne mere na vreme. Spoljašnja temperatura je bila oko 14 C°, a s obzirom na to da je MIC teži od vazduha, on je dospeo u prizemne slojeve vazduha pomoću vetra. Procenjuje se da se oko 40 tona ovog gasa u obliku belog dima nadvilo nad gradom. Te noći umrlo je oko 5200 ljudi, uglavnom tokom spavanja ili u pokušaju bežanja, a oko 400.000 je otrovano i povređeno. Ipak, to su podaci koje iznosi Junion karbajd i to je broj žrtava koji su oni „priznali“, dok sa druge strane postoje i podaci o 15.000 nađenih leševa koje iznose sanitarne službe. 

Kako svaka priča ima svoju pozadinu, to je i ovde slučaj. Smatra se da je kompanija Junion karbajd-Indija, inače deo američke kompanije Junion karbajd, neadekvatno vodila brigu o fabrici i zaposlenima u Indiji. Naime, radnici nisu imali adekvatnu obuku, opremu i uslove za rad. Takođe, predstavljali su jeftinu radnu snagu što je bio još jedan od razloga da fabrika bude izgrađena baš u ovom gradu. Tokom rada fabrike, nije vođeno računa ni o odlaganju otpada, smatra se da je stanovništvo u okolini fabrike skoro svakodnevno bilo izloženo određenoj količini toksičnih gasova. O ovoj tragediji govori se i danas, a u godinama posle nje objavljen je veliki broj istraživačkih radova na tu temu.

Vlada Indije je 1987. godine objavila oko 70.000 stranica dokumentacije o toku i rezultatima istrage. Jedna od poznatijih izjava indijskog ministra zdravlja jeste ona o 36 spontanih pobačaja kod trudnica, oko 20 beba rođenih sa deformitetima i oko 27 mrtvorođenih beba, a sve to kao posledica ovog događaja. Na zvaničnom sajtu Junion karbajda ne iznose se tačni podaci o tome da li je i koji je deo sistema zakazao, a većina se opisuje kao greška zaposlenih. Takođe, na ovom sajtu može se pronaći mnoštvo dokumentacije indijske vlade, sudova i same kompanije o ovom događaju i njegovim uzrocima. Iako rasprave i sporovi i dalje traju, možemo reći da su postupci ove kompanije prema zaposlenima, ali i stanovnicima ovog grada bili nehumani, od starta poslovanja, pa sve do curenja gasa.

Izuzev velikog broja stradalih ljudi, uginulo je oko 4.000 životinja, ribolov je bio zabranjen, došlo je do oskudice hrane i vode, a zemljište je postalo zagađeno i praktično neupotrebljivo. Situacija je bila još teža ako uzmemo u obzir da je stanovništvo ovog grada pretežno siromašno, da su telekomunikacioni sistemi zakazali, a medicinska nega je bila loša i nedovoljna za toliki broj ljudi.

Trideset godina nakon tragedije, 2. decembra 2014. godine otvoren je Muzej u Bopalu (Remember Bhopal) gde su izložene fotografije, posteri i podaci o nesreći, sa ličnim predmetima nastradalih koji detaljno objašnjavaju razmere ovog događaja i odaju počast nastradalima. Muzej sećanja na Bopal je prvi muzej takvog tipa, čiji izložbeni materijal govori o svetskoj industrijskoj katastrofi. 
Danas, trideset pet godina nakon tragedije, 2019. godine, aktivisti se i dalje bore za pravdu, za humanije uslove za rad, odgovarajuću medicinsku negu, a posledice se još uvek osećaju.

Muzej sećanja na Bopal, izvor: Remember Bhopal museum

ODGOVORI

Molimo upišite komentar!
Molimo ovde upišite ime