Žanr „ekološke umetnosti“, kako je prvobitno zamišljen 1990-ih na osnovu praksi nastalih iz kasnih 1960-ih nadalje pokriva čitav niz umetničkih praksi koje su, kao socijalno-ekološki načini angažovanja, objedinjene zajedničkim principima i karakteristikama kao što su: povezanost, rekonstrukcija i ekološko-etička odgovornost, a sve sa ciljem osvešćivanja posmatrača o potencijalno gorućim temama iz oblasti ekologije i zaštite životne sredine.
Ekološka umetnost obuhvata kako tradicionalne žanrove tako i modernu umetnost, baveći se etikom i zaštitarskim aktivizmom. Za razliku od klasične umetnosti, ona predstavlja više od prikazivanja pejzaža ili uključivanja okruženja u svoje kreacije. Životna sredina postaje umetničko delo, kako bi se podigla svest o šteti koju nanosimo istoj i pozvali na akciju. Zagađen vazduh i okeani, klimatske promene, krčenje šuma i posledice masovne potrošnje na životnu sredinu spadaju u teme kojima se savremena umetnost u zaštiti životne sredine bavi kroz fotografiju, slikanje, dramu, ples i skulpturu, između ostalih disciplina. Ekološka umetnost koristi prirodne, održive materijale poput zemlje, kamenja i biljnog materijala, a često su prirodni faktori poput vetra i kiše sastavni deo umetničnog izražaja.
Primer Arte Povera instalacije; Čuveni “Fingermaze” – Chris Drury
Tokom protekle decenije, kako je globalnu krizu neodrživog razvoja sve teže ignorisati (sa kombinovanim efektima klimatskih promena, masovnim izumiranjem vrsta itd.), interesovanje za ekološka pitanja i srodne teme počelo je da raste u svetu umetnosti. U tom kontekstu, oznake „ecological art“ i „eco-art“ stekle su povećanu pažnju, a često se vezuju i za termine „arte povera“, „art in nature“ i „land art“ koji su svakako koncepti koji u osnovi imaju isti cilj. Poslednji od njih menja pejzaž postavljanjem umetničkih dela velikih razmera, poput gigantskih spirala, jarkova i rampi stvorenih korišćenjem samog zemljišta ili drugih prirodnih materijala, kako bi izazvalo reakcije posmatraču. Prvi primeri land art-a pojavili su se u Sjedinjenim Državama krajem šezdesetih koji su vremenom bili degradirani i na kraju nestali usled erozije.
“Breath of leaves” – Giuseppe Penone “Spiral Jetty” – Robert Smithson Skulptura Andy Goldsworthy-a
Tri stuba na kojima se zasniva ekološka umetnost:
- Podizanje svesti o opasnostima sa kojima se suočava planeta i promovisanje njenog očuvanja.
- Podsticaj komunikacije i učešće građana u zaštiti prirode.
- Angažovanje uticajnih institucija pri borbi protiv klimatskih promena i štetnih faktora koji narušavaju životnu sredinu.
Zanimljivo je spomenuti da „arte povera“ (siromašna umetnost) koja se pojavila u Italiji u istom periodu kao i „land art“ se odlikuje upotrebom „siromašnih“ sirovina do kojih se lako može doći, poput zemlje, stena, biljaka itd. Svrha je podstaći na razmišljanje radom sa materijalima i posmatranjem njegovih specifičnih kvaliteta. To su dela koja odbacuju komercijalnu stranu umetnosti, koja zahtevaju javnu intervenciju i koja se vremenom transformišu usled prirodnog procesa raspadanja.
Neki od najpoznatijih umetnika iz ove oblasti su:
- Herman de Vries: ovaj holandski vajar (1931), sa sedištem u Nemačkoj, jedan je od preteča savremene ekološke umetnosti. Njegova dela predstavljaju prirodne predmete iz celog sveta sakupljane i sklapane u celine kako bi se istakao njihov biodiverzitet.
- Andy Goldsworthy: britanski vajar i fotograf (1956) koji već dve decenije pravi neverovatne kreacije, a sigurno ste makar nekad naišli na neko od njegovih dela. Poznat je po privremenim radovima u šumama i vodenim koritima koje stvara svojim rukama.
- Joseph Beuys: ovaj multidisciplinarni nemački umetnik (1921-1986) stvorio je „7000 Oaks“, jedno od najznačajnijih dela ekološke umetnosti 20. veka. Umetnik je sa svojim timom upotrebio 7000 hrastova da bi obnovili i pošumili nekoliko izuzetno zagađenih područja.
- Robert Smithson: američki umetnik (1938-1973) koji je stvarao dela velikih razmera, od kojih je jedno bilo čuveno „Spiral Jetty“ u Velikom slanom jezeru u Juti. Preminuo je u avionskoj nesreći dok je tražio mesto za svoje naredno delo.
- Andrew Rogers: Njegov skulptorski projekat Ritmovi života (Rhythms of Life) sproveden je 1998. godine, a sastoji se od 51 monumentalne kamene skulpture u čak 16 zemalja.